Iz redova boraca Narodnooslobodilačkog rata 1941–1945. godine i Udruženja vojnih penzionera Crne Gore otišla je Stana Lutka Bojić, junak žena, ponos rodne Medveđe i partizanskih jedinica Toplice. Stana je bila borac, patriota, komunista, a krasile su je najljepše osobine.
Rođena je 1927. godine u selu Stubla, opština Medveđa, od majke Ruže i oca Radovana Lukića, obrazovanog, naprednog i cijenjenog službenika, sekretara Vardarske banovine u Skoplju.
Pun patriotizma i komunističkih ideala, Radovan početkom rata sa odraslom djecom odlazi u partizane. Petnaestogodišnja Stana sa majkom ostaje kod kuće i razmišlja kako da krene očevim stopama. Već početkom 1942. godine povezuje se sa partizanskim odredima. Rukovodstvo joj povjerava kurirsku dužnost za vezu, a zatim je, zbog dobro izvršenih zadataka, primaju u SKOJ. Hrabra skojevka je, pored kurirske dužnosti, radila sa omladinom i brinula za popunu partizanskih jedinica.
U KPJ je primljena 1944. i od tada sa puškom u ruci u sastavu partizanskih jedinica učestvuje u svim borbenim akcijama na teritoriji Toplice i Jablanice.
Po završetku rata, prekaljeni borac, obrazovana i vrijedna omladinka, Stana po partijskom zadatku drži kurseve za omladinu. Obilazi sela od Niša do Vranja, govori narodu da je rat završen i da treba učiti, raditi i obnoviti domovinu.
Stana je otpočela službovanje u Nišu, a kasnije prelazi u Leskovac, na dužnost sekretara Crvenog krsta.
Stana se udala za oficira i poznatog borca Ljuba Bojića iz Kolašina. Podarila je porodici Bojić dva divna sina, koji su danas porodični ljudi, žive i rade u Podgorici i ponose se roditeljima.
Godine 1964, Ljuba postavljaju na novu dužnost, nastavnika Vojne akademije u Sarajevu. Ovaj grad će prihvatiti Stanu, ženu za sva djela i vremena. Odmah je uključuju u rad društveno-političkih organizacija u Mjesnoj organizaciji Marin dvor i imenuju je za porotnika u Vrhovnom sudu.
Porodica Bojić će se 1974. preseliti u Titograd jer je Ljubo dobio novu odgovornu komandnu dužnost. Iz Sarajeva je Stana Lutka Bojić ispraćena brojnim priznanjima i poklonima u znak zahvalnosti za doprinos u radu. Po dolasku u Titograd odmah je pozvana da radi u Mjesnoj organizaciji „Stara varoš”, a zatim u „19. decembar”. Birana je za odbornika u dva mandata i angažovana na brojnim odgovornim dužnostima. Bila je u Komisiji za dodjelu odlikovanja.
Za zasluge u ratu i miru odlikovana je Ordenom rada sa srebrnim vjencem, Ordenom zasluge za narod sa srebrnim zracima i medaljom rada, a tu su i brojne udarničke značke sa radnih akcija i priznanja iz Niša, Leskovca i Sarajeva.
Žao nam je što nas je pandemija korona virusa onemogućila da Stanu Lutku Bojić ispratimo uz plotune i vojne počasti koje je zaslužila.
Radivoje Zdravković,
Sekretar Udruženja vojnih penzionera

---